DUNJO MOJA ŽUTA



Preko trnja, gazila bih bosa,
Pregazila Sibir bez kaputa.
U inat bih, tugi iz prkosa,
Sve za tebe, dunjo moja žuta.

Da ti dođem da ti vidam rane,
Da znam da me preboleo nisi,
Da još pamtiš k'o i ja naše dane,
Il' da čujem da mene željan ti si.

Dala bih ti litar krvi svoje
I poslednji dah iz mojih grudi.
Da se opet budimo u dvoje -
Pa nek i boli, samo sa mnom budi.

Eto dokle tuga me dovela,
Da mi srce od želje poludi.
Ne budem li te opet ja volela,
Umreću ti - to siguran budi.