ŽALIĆU TE DO KRAJA ŽIVOTA



O, ljubavi moja stara,
Pesmo moja iz mladosti,
O,rano moja iz nedara,
Još puna tuge i radosti.

Mada nikad neću znati,
Da li si me preboleo,
U srcu mom ćeš ti ostati,
Prvi koji me voleo.

To pusto polje moje nade,
Znam nikad neće procvetati,
Al' nevidljiv’ zid med nama,
Ja pesmama ću izbrisati.

Da ti dođem sva od želje,
Da te pitam kako ti je?
Da l’ si srećan milo moje,
Da l’ od mene bolja ti je.

O, uspomene, uspomene,
Te divne moje žarke ptice,
S njima i ti si kraj mene,
Kad čežnja rasuži mi lice.

I šta mi vredi sva lepota?
Šta mi znače leta moja?
Kad ću do kraja života,
Žaliti što nisam tvoja.